SDP i internacionala zločina

Miro Matijević, HSP Dr. Ante Starčević: Simbolika Spomenika u Otočcu

2011-12-03T00:57:00.000-08:00

Otvoren je Spomenik hrvatskih branitelja u Otočcu. „Klanjamo se na ovom mjestu hrvatskim braniteljima koji su dali živote za slobodnu Hrvatsku“, rekla je Kosor, i poklonila se baš uoči izbora koristeći ovaj put i spomen na njih za osobne interese, odnosno interese stranke koju im je otela zajedno sa svojim drugovima. Autor spomenika kipar Mario Varšić kaže, da je cijeli prostor uredio tako da ima simbolično značenje. Prateći sve što se događalo mislim da nije ni svjestan koliko je bio u pravu. Čitam članke koji su taj događaj popratili i primjećujem riječ „utjeha“ koja se kroz sve provlači. Hina piše, „Spomen-područje je osmišljeno kao mjesto koje priča o proteklim događajima i pruža utjehu s druge strane“. Ne razumijem kome pruža utjehu, i na koji način. Baš bih volio čuti djecu poginulih branitelja koliko su utješena kada spomenik njihovim očevima, koje nisu stigli ni upoznati, otkrivaju članica CK KPH, simbola sistema protiv kojeg su kretali u rat, ili čovjek koji im je očeve prijavljivao drugu Račanu, ili UDBAŠ koji je do zadnjeg trena spremao opštenarodnu obranu od njihovih očeva.
„Polukružni zid“, priča autor dalje: „Spomenik od kamena, simbola čvrstoće i snage, raspuknuo se od tuge i patnje onih koji su ostali živi svjedoci. Iza toga stoji praznina“. Nije li autor nehotice tom prazninom ukazao na uzaludnost tih žrtava? Uzaludnost naglašenu činjenicom, da se i spomen na njih koristi isključivo u dnevnopolitičke svrhe. Koristeći ih danas, kako bi već sutra bez i najmanjeg obzira oduzeli budućnost njihovoj djeci.
Nisu li te tone kamena i betona, ta ogromna bjelina i simbol konačne predaje ljudi, koji su dali živote u borbi za nešto drugo od toga u čemu živimo. Ne simbolizira li ta hrpa betona definitivan zaborav, ne označava li to njihov konačan poraz u borbi s neprijateljem koji im se licemjerno dolazi klanjati krivotvoreći pravu istinu i značaj njihovih žrtava. Samo tako mogu protumačiti, i ne spominjanje Dražena Bobinca.

„No, onda se pojavljuje izvor, voda, simbol povezanosti. Kako se gubi, tako se ponovno rađa - neprekidno kruži, jer ništa ne može nestati bez traga“, priča kipar, i izgleda da je u pravu, jer se jedni isti pate i žrtvuju, a spomenik im otkrivaju ljudi koji bi na tim položajima bili i da nije bilo rata. I sve u krug. A simbol ponovnog rađanja i najjasniji trag svih tih događanja je vječno iscerena kreatura, sa svojim gadljivim „vazelin“ govorima, kao neizostavna dekoracija svih tih manifestacija. A što se iz tragova može iščitati o čovjeku koji je u IX. izbornoj jedinici preko noći dospio na 6. mjesto. Uz Milinovića najbolje rangirani Ličanin. Najbitnije je da je član UDBE i zadnji Sekretar opštenarodne obrane u Otočcu, da bi se tu 1991. „izgubio i preko noći rodio“ na suprotnoj stranu i to odmah sa činom bojnika. Odmah postaje načelnik logistike u HV zauzevši položaj na novcu, informacijama i državnom imovinom koji i dan danas herojski brani. Posjedujem nekoliko dokumenta iz 1992.g. kojima naš bojnik preuzima donacije prikupljene od naših iseljenika u Njemačkoj, a samo jedna iznosi 77.750 DEM. Spisak donacija od 50 – 15.000 DEM, sa potpisom Milana Jurkovića o preuzimanju. Gdje su završili spada u zonu sumraka. Slijedimo izdajnički put velikog ratnika, jer on neprekidno „kao i voda kruži, ali i ostavlja trag“. Možda je voda ipak loša usporedba jer je čista i prema svim mitologijama predstavlja život. Iza našeg junaka ostaje samo prljavština, lopovluk i umiruća Lika. Uzmimo samo zadnje dvije godine. Gradonačelnik Otočca Stjepan Kostelac nije izdržao pritiscima i na prijevaru je smijenjen. Kako sam piše, prije nekoliko dana, na računu Otočca je ostavio oko 10 milijuna kuna. Postavljeni su Jurkovićevi kadrovi, a danas je grad bez sredstava. Krivotvorenjem službenih dokumenata na račun nepostojećih Roma pljačka se državni proračun za 40.148.000 kn. Uništen je projekt Sveto Brdo, propao je projekt Otočki aerodrom. Aerodrom koji bi sigurno pomogao razvoju Like koštao bi 11,6 milijuna kuna, ali nema sredstava. Za uređenje okoliša ulice najbogatijeg ličkog Ciganina, Jurković daje 11,3 milijuna kuna. Prije mjesec dana Jurković po hitnom postupku mijenja Prostorni plan Ličko senjske županije, i ne treba biti veliki prorok da se shvati da se sprema nova velika pljačka kamenoloma Tapanjska glava, ne poštivajući zonu sanitarne zaštite izvorišta rijeke Gacke. Najveći lički kriminalac i dalje „kao voda kruži“ ne prezajući od ničega, ne poštujući ništa.
Iza tog lopova, već na 7. mjestu izborne liste za IX. izbornu jedinicu našlo se mjesta za „seku Nevenku“. Kakve ona ima veze sa HDZ-om? Nikakve, ali će zajedno sa bracom i rodjakom u Saboru osnovati klub zastupnika Ive Sanadera koji iz Remetinca vodi stranku. Nije li to najbolji dokaz da već dvadeset godina iz kukavičluka potiskujemo istinu da je pravi HDZ nestao još 1992.g. dolaskom ovih kriminalaca. Danas HDZ predstavlja samo tri prazna slova - fetiš s kojim nam kao nekom primitivnom plemenu mašu pred očima i nabijaju nam ga na nos, pripisujući im magične, domoljubne moči. Samo NE takvom HDZ-u je i prilika poštenim hadezeovcima koji su sigurno marginalizirana većina, da očiste svoje redove. Vaš NE ovakvom HDZ-u je jedini način da se porazi sustav zločina, Jurkovića, braca i seka... koji vam je uništio državu, društvo, domoljublje i dostojanstvo. I danas Liku obilazi šarolika skupina vođena „Vilom CK KPH“ pod parolom „Čuvajmo Hrvatsku“. Skupina kojoj bi s obzirom na sastav bolje odgovarao naziv „Bizzar club“, a najbolje ćemo sačuvati Hrvatsku ako im kažemo „NE – DOSTA JE BILO“ jer oni predstavljaju sustav od kojeg Hrvatsku treba čuvati, jer su je opljačkali više nego Turci, četnici, partizani i ustaše zajedno.
I sada smo u prilici da sami odlučimo hoćemo li i dalje u svojoj Hrvatskoj biti sluge i građani drugog reda ili ćemo dovrši ono što su započeli ti kojima je spomenik u Otočcu bio namijenjen. Oni su za to imali hrabrosti i poginuti. Imate li i vi hrabrosti, NE zaokružiti one koji su ih ponizili, one koji za svoje kriminalne interese prostituiraju i uspomenu na njih. A netko reče: ''Svijet neće uništiti oni koji čine zlo, nego oni koji to gledaju, a ne poduzimaju ništa''. Vi imate 04. prosinca priliku da nešto poduzmete. Sakupite hrabrost i recite konačno: „NE - DOSTA JE BILO“, piše u otvorenom pismu Miro Matijević, HSP dr.Ante Starčević.

Miro Matijević: U SUSRET NOVOJ NACIONALNOJ STRATEGIJI ZA „PODRŠKU NARKOMAFIJI“

2011-09-09T14:41:00.000-07:00

Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske povjerio je Trimbos Institutu (nizozemski Institut za mentalno zdravlje i ovisnosti) provedbu projekta evaluacije Nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga 2006 - 2012 u Hrvatskoj.
Tu istu Nacionalnu strategiju kao temeljni dokument za provođenje različitih aktivnosti, vezanih uz suzbijanje zlouporabe opojnih droga koju je donio Hrvatski Sabor detaljno sam izanalizirao još prije dvije godine i analizu koju sam nazvao „Nacionalna strategija ili pismo podrške narkomafiji“ poslao na 62 adrese od lokalnih novinara do njenog potpisnika Vladimira Šeksa. Kako se tim problemom bave ljudi koji nemaju interes da se bilo što promjeni, nije me iznenadila činjenica da mi nikada nitko nije ni odgovorio a činjenicu da se izrada nove Nacionalne strategije prepušta nizozemcima doživljavam kao izravnu potvrdu moje kritike.
A kakva je opća politika i strategija koja nam se u ovom momentu nudi, a koja je trebala sprečavati nastajanje problema droge? Cijela strategija sažeta je već u prvom pasusu Uvoda, citat: „zadržati stanje raširenosti zlouporabe droga u okvirima snošljivim za zajednicu, kako se ne bi narušile temeljne vrijednosti društva, obitelji i pojedinca“.
Razumije li to netko??? Ako razumije ljubazno ga molim da mi se javi i objasni mi jer ja to do danas nisam uspio shvatiti. Šokantno je da Nacionalna strategija „nastoji i ima za cilj zadržati stanje raširenosti zlouporabe droga. A tko određuje te okvire snošljivosti i kako oni izgledaju pretvoreni u kilograme prodane droge ili koliko tisuća mladih treba postati narkomanom, a da se ne izađe iz okvira? Kakva je to Nacionalna strategija za borbu protiv zloupotrebe droge koja umjesto otvorene borbe protiv narkomanije sve smješta u „snošljive okvire“?
Odgovorno tvrdim da Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj ne postoji. Država koja sigurno ima mogućnosti utjecati na kontrolu zlouporabe droge ovim nam daje jasan znak da to ne želi, da ne postoji politička volja i da nekome odgovara da se takvo stanje zadrži, čak nam se to podmeče u nacionalni plan. U biti, cijeli program na suzbijanju droge se svodi na ispravljanje posljedica. Kao da se radi o gripi ili nekoj elementarnoj nepogodi, a ne o organiziranom zločinu. Svi planovi i strategije suzbijanja zlouporabe opojnih droga se svode na edukaciju, liječenja, rehabilitaciju i resocijalizaciju. Sav teret borbe pao je na udruge, zajednice, bolnice, terapeute. Što može učiniti šačica volontera protiv dobro organizirane mafije, pune novaca a zaštićene policijom. I tako nam se umjesto strategije za suzbijanje zlouporabe opojnih droga podmeće Nacionalna strategija saniranja posljedica zlouporabe opojnih droga.
Policija koja bi trebala biti nositelj borbe protiv zlouporabe droga u Nacionalnoj strategiji suzbijanja zlouporabe droga 2006.-2012. od 31 strane teksta, spominje se tek reda radi samo na jednoj strani. I sve planirane „aktivnosti“ policije se kao i obično svode na kadrovsko osnaživanje. A ta služba koja se samo onako uzgred spominje u Nacionalnoj strategiji troši više od dvije trećine sredstava iz proračuna predviđenog za borbu s narkomanijom trošeći sredstva na lagodan život nekoliko stotina uglavnom neučinkovitih statista. Dovoljno je pogledati u statističke pokazatelje koji se odnose na kriminalitet zlouporabe opojnih droga. Posljednjih godina prosječna zapljena droge, konkretno heroina je oko 60 kg. S obzirom na količinu heroina koji ulazi u Hrvatsku to iznosi maksimalno do 1 promila. Ako uzmemo u obzir da barem pola zapljena nastupa u obračunu suprotstavljenih kriminalnih grupa u kojima policija vrši servis jednoj, onda je jasno da je policija danas neraskidivo povezana s narkomafijom. Godinama se na tih par desetaka kilograma zaplenjene droge zakonski precesuira 5.ooo – 7.000 osoba zbog posjedovanja droge. Ako pokušate izračunati koliki je udio svakoga od njih u tih par desetaka kilograma zaključak koji se sam po sebi nameće je da kod nas nije zabranjena trgovina drogom već korištenje droge. Najbolja ilustracija je ne tako davna zapljena 12 kg heroina u Makarskoj ili slučaj Cvika. Dilerčića kojeg je policija nakon uhičenja vozala bez lisica. Vodili ga na kavu po restoranima. Puštali ga s mobitelom u WC-a bez ikakvog nadzora kao da se radi o turističkom izletu a ne privođenju. Prisiljeni su odvesti ga u zatvor tek kada ga nikako nisu uspjeli otjerati od sebe. Pa kada se još pojavila Ružica Tomašić tražeći da policija konačno počne raditi svoj posao, tip kojemu je sigurno najveći problem u poslu bio pogoditi put za Korčulu pri povratku iz Bosne, preko noći postaje „narkobos“, literarni junak u hvalospjevima o velikom uspjehu policije.
Tvorci Nacionalne strategije svjesni svoje nemoći i nezainteresiranosti društva, odgovornost sa nacionalne razine i državnih institucija zaduženih za borbu s narkomafijom prebacuju na lokalne uprave, nevladine organizacije, vjerske zajednice i građanske inicijative. I tako se narkomanija kao globalni problem prebacuje na lokalne razine gdje u policijskim upravama i Državnim odvjetništvima sjede ljudi koji su uspješni jedino u suradnji s kriminalom. Uz dostupne, sve od reda negativne pokazatelje, nakon pet godina od objave Nacionalne strategije već je i laiku jasno da je iluzija očekivati bilo kakve pomake vezane uz pad ponude opojnim droga. na (i)legalnom narko tržištu u Republici Hrvatskoj. Uz policiju koja zaplijeni manje od 1 promila droge koja uđe u Hrvatsku i resocijalizaciju koja u rekordnoj godini vrati u normalan život 0,6 promila liječenih ovisnika, tisućama mladih čiji će životi biti uništeni svake godine, kao i njihovim obiteljima ostaje samo utjeha da je njihova nesreća, citat: „snošljiva za zajednicu te da nisu narušili temeljne vrijednosti društva“. Točno u okvirima Nacionalne strategije za suzbijanje zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj za 2006. - 2012. god. koja je u ovom obliku obično pismo podrške narkomafiji.
Krilaticu, jednom narkoman uvjek narkoman s kojom se osobno ne slažem, promjenio bih u jednom žrtva uvjek žrtva s obzirom da postoji cijeli sustav koji dobro živi na njihovoj nesreći i koji ne dozvoljava da im se pomogne. S toga se umjesto „alibi“ Trimbos Instituta rješenje mora potražiti u političkoj odluci da se tome stane na kraj. Znam i da je nemoguće potpuno riješiti problem zloporabe droga, ali znam i tvrdim da se puno toga može postići lakše nego što se to pokušava predstaviti javnosti. Uvjet je da iz strategije borbe protiv zloupotrebe droga potpuno nestane riječ „snošljivost“.
Miro Matijević

Nacionalna alkemija župana Milana Jurkovića (I. dio)

2011-07-28T00:03:00.000-07:00

Zbog zadnjih nekoliko slučajeva, koji su samo čudom prošli bez ljudskih žrtava, odlučio sam feljton malo skratiti i prijeći na bit problema, kako bi ipak spriječili daljnju eskalaciju nasilja i daljnju suspenziju hrvatskog Ustava i zakona. Već danas o svemu izvješćujemo USKOK, a naš feljton ulazi u zanimljivu fazu u kojoj ćemo javnosti predočiti dokumente o pljački državnog proračuna krivotvorenjem službenih spisa, u režiji Milana Jurkovića. Izradom ŽUPANIJSKOG PROGRAMA AKTIVNOSTI I MJERA ZA UNAPREĐENJE STANJA PROSTORA I OKOLIŠA LOKACIJA NASELJENIH ROMIMA potpisanim 29.11.2009. i unošenjem neistinitih podataka, Milanu Jurkoviću je skoro uspjela, ako ne najveća pljačka u povijesti Like, onda sigurno najveća izdaja, jer se po Lici stvaraju centri iz kojih bi na telefonski poziv izletale bande i svladavale svaki otpor po selima, kao što su demonstrirali u svim slučajevima na Krbavi, Vhovinama, Širokoj Kuli... Zbog ŽUPANIJSKOG PROGRAMA AKTIVNOSTI I MJERA ZA PLJAČKU DRŽAVNOG PRORAČUNA I OKUPACIJU LIKE narod živi u neprekidnom strahu, a njime su postavljeni temelji CAO Krajine.

A stari udbaš je učinio sve, sve osim potpisa za koji je, svjestan da se radi o kriminalu podmetnuo Petra Krmpotića. Čovjeka u čije poštenje ja osobno nikada nisam sumnjao i za koga vjerujem, da osim zadnje strane na koju je stavio potpis ništa drugo nije ni vidio.

A sada nešto o Alkemiji, kojoj je glavni cilj pronaći tajnu formulu za dobivanje zlata iz drugih kovina. Stari udbaš se dosjetio formule, pa zlato radi pomoću „usmenih podataka predstavnika jedinice lokalne samouprave i samih Roma“ (str. 4. ŽUPANIJSKOG PROGRAMA...). Dovoljno je krivotvoriti neki program na osnovu navodnih „usmenih izjava“ navodnih Roma, a zlato iz državnog proračuna već curi. Samo u Perušiću na lokaciji Čandrlište se ulaže 11.300.000 kuna. Prema Jurkovićevoj statistici koja je tu da prikrije istinu, na toj lokaciji navodno živi 15 obitelji sa 83 člana i svi Romi (str.33 AKCIJSKOG PROGRAMA). Za one koji slabo poznaju Perušić, pomaže se uređenju lokacije na kojoj živi prebogati, najveći lički ratni profiter Pave Amić zvani „Bajo“ sa svojom brojnom obitelji.

A što kaže službena državna statistika? U Perušiću prema popisu stanovništva iz 2001.godine ne živi niti jedan Rom. Svi su se izjasnili kao Hrvati. Tko laže, državna statistika ili Jurkovićevi špijuni?

A što kažu predstavnici lokalne samouprave i sami Romi na čije se izjave Jurković poziva. Članak iz Novog Lista iz svibnja 2010.godine. Devet godina nakon službenog popisa stanovništva, a pola godine nakon potpisivanja Jurkovićeve Alkemije.

GOSPIĆ – "Akcijski plan Vlade Republike Hrvatske o uključivanju Roma 2005.-2010." poznavatelji manjinskih pitanja pozdravili su kao moderan, vrlo Europski i vrlo raznolik način uključivanja romske populacije u sve sfere života. Provedba Akcijskog plana u Ličko-senjskoj županiji za sada stoji na mjestu. Razlog: nema Roma!

"Mjere su ponuđene u vrlo raširenom spektru. Odnose se na sufinanciranja obrazovanja romske nacionalne manjine, na zapošljavanje nezaposlenih u programu javnih radova. Neki kolege u drugim sredinama ove Vladine mjere lako pretoče u praksu, ali kod nas je problem što u evidenciji nezaposlenih ne postoje Romi." rekla nam je ravnateljica HZZ-a Gospić Milka Rukavina.

Načelnik Općine Perušić, Ivan Turić, objašnjava za novine (novilist.hr): "Ti naši sugrađani se ne deklariraju kao Romi. Dolazili su k njima čelni ljudi iz Udruge Roma, bio je s njima i OESS. Razgovarali su s ljudima, pojašnjavali im neke subvencije, mogućnosti, pogodnosti... Odbili su razgovor jer se izjašnjavaju kao Hrvati. To je njihovo pravo izbora i treba ga uvažavati."

Niti naša ekipa nije bila bolje sreće. Ulaskom u zaseok Markovo selo dočekuju nas ljubazna lica, ali dolazi do preokreta čim se povede razgovor o Romima: " Rome tražiš, a? Nema ti ovdje ni Roma ni Cigana. Mi smo Hrvati. Borili smo se za ovu zemlju pa valjda moremo reći što smo. Govorimo samo hrvatski. Sva perušićka dica idu u istu školu, isto nam je groblje. Pa onda smo valjda svi isti!" - zaključuju pomalo u ljutnji.

Činjenica je da su sredstva iz proračuna bila strogo namjenska, usmjerena isključivo na pomoć Romima - a njih na toj lokaciji dokazano i provjereno NEMA !!!

Svi su imali pravo izbora i to treba uvažavati, kako kaže načelnik ali i Ustav. Nitko nema pravo krivotvoriti službene dokumente i nekom promijeniti nacionalno opredjeljenje, a pogotovo nema pravo pljačkati državni proračun na račun toga! Sve svoje teorije i objašnjenja si Jurković može slobodno staviti negdje, u mjesto koje se u zatvoru redovito provjerava - pa će i njemu uskoro, ako ima još i malo pravde i zakona u Hrvatskoj.

KAZNENA PRIJAVA ZA UDRUŽIVANJE U ZLOČINAČKU ORGANIZACIJU JE PREDATA USKOKU 28. SRPNJA 2011.

Smatram da je bilo dosta nabrajanja grijeha i da je konačno vrijeme da institucije države počnu raditi svoj posao. Želim navesti ljude koje na osnovu dokaza s kojima raspolažemo smatram odgovornima za teror i kriminal koji se po Lici provodi. Ljude koji otvoreno diskriminiraju Hrvate i ostale narode koji su u Lici postali građani drugog reda. Ljude koji su zloupotrijebivši svoje položaje i ovlasti izdali hrvatske nacionalne interese. Ljude koji su stvorili organizaciju koja drži svu vlast u Lici i koji rade u interesu kriminala, pri čemu imaju jasno određene zadatke i poslove unutar te organizacije s jasnim planom kriminalne aktivnosti. Ljude koje smo 28.srpnja 2011. prijavili USKOKU zbog udruživanja u zločinačku organizaciju:

1. Milan Jurković, župan Ličko-senjske županije
2. Ivan Turić, načelnik općine Perušić
3. Pave Rukavina, voditelj županijskog državnog odvjetništva u Gospiću
4. Tatjana Šimunić-Adamović, zamjenica općinske državne odvjetnice u Gospiću
5. Anka Nikšić, pročelnica Ureda Ministarstva za regionalni razvoj u Gospiću
6. Tomislav Eskeričić, stočarski inspektor iz Rijeke
7. Anton Serdar, veterinarski inspektor iz Gospića

Zločinačka organizacija koja vlada Likom

2011-04-28T08:10:00.001-07:00

Na početku naših aktivnosti pri pokušaju da ličko pravosuđe upozorimo na to što se po selima, predgrađima i gradova događa, prvo što smo registrirali, je da gospićko državno odvjetništvo već godinama iskazuje neshvatljivu ravnodušnosti prema nasilju kojem su izloženi Hrvati od strane Ciganskih bandi. Podnijeli smo dvadesetak kaznenih prijava direktno državnom odvjetništvu i pratili što se događa. I kada je Državno odvjetništvo koje je godinama bilo u službi kriminala, ipak počelo nešto poduzimati na scenu stupa voditelj županijskog državnog odvjetništva u Gospiću Pave Rukavina, te otvoreno staje na stranu zločina. Niz činjenica i indirektnih dokaza s kojima raspolažemo ukazuje na to da je Pave Rukavina glavni zaštitnik sveg zla i kriminala koje se godinama po Lici događa od strane Cigana. Čekali smo pravi dokaz i na Krbavi smo ga dobili. Na Krbavi je konačno Pave Rukavina istjeran iz svoje rupe i doveden pred zid. O krivnji osumnjičenih bilo je i previše dokaza tako da je morao sam intervenirati. Uhićeni su sin i unuk najpoznatijeg ličkog Ciganina, Pave Amića „Baje“ iz Perušića. I kada je korenička policija uspjela dokazati krivnju osumnjičenima, umjesto u zasluženi pritvor Pave Rukavina im omogućava izlazak na slobodu. Darko Amić, sin „Baje“ je nakon prijetnji ubojstvom i pokušaja ubojstva i fizički napao Peru Smiljanića iz Krbave te mu nanio teške tjelesne povrede. Tražeći njega, policija je naletjela na trag počinitelja niza provala u kuće s krađom namještaja koje je izvršio još jedan član porodice Amić, Bajo zvani „Bajica“ sin Darka, a unuk tog istog „Baje“. Oba su privedena, a od tri zakonska uvjeta od kojih mora biti ispunjen jedan da bi se osumnjičeni pritvorio, na Krbavi su svakome od osumnjičenih bila ispunjena dva, ali Pavu Rukavinu ni to ne može omesti u njegovom kriminalu. Prvo pokušava onemogućiti istragu, ali kada ne uspijeva, županijski državni odvjetnik odbija preuzeti kriminalce čime im omogućava nezakonito puštanje na slobodu. Pave Rukavina je kao po tko zna koji put do tada zloupotrijebio svoj položaj i ovlasti obezvrjeđujući rad policijskih djelatnika koji svakodnevno prelaze stotine kilometara, sate provede u istragama da bi predmeti završili u zaboravu sakriveni duboko u ladicama državnog odvjetništva. Ponašanje Pave Rukavine u slučajevima na Krbavi samo je dokaz koliko je duboko zaglibio u kriminal. Rad Pavla Rukavine bi se gledano kroz jedan, dva predmeta moglo protumačiti i kao poslovični pravosudni defetizam, ali promatrajući višegodišnji rad županijskog državnog odvjetnika jasno se ukazuje kriminal kao konstanta koja postaje praksa državnog odvjetništva u Gospiću. Ne postoji kazneno djelo za koje bi Ciganin bio osuđen ili proveo duže od 12 sati u pritvoru. O kakvom se čovjeku radi dovoljno je sjetiti se da se Pave Rukavina proslavio kada je kao Istražni sudac Županijskog suda u Gospiću obustavio istragu protiv četnika okrivljenih za pokolj hrvatskih civila u Ravnoj kuli. Specijalista za oslobađanje zločinaca je uspio prekvalificirati čak i djelo ratnog zločina, te je samovoljno obustavio istragu o ubojstvima. Isto kao što sada onemogućava istragu te pravnim smicalicama oslobađa kriminalce. Vladar pravosudnih zaborava će ponovo promijeniti činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela, spis će završiti u moru neriješenih kaznenih djela, žrtve su već ionako izgubile vjeru u pravdu, a „Bajo“ će znati uz ručak nagraditi odanost vjernog člana svoje bande.

Pročelnica Anka Nikšić je u toj zločinačkoj organizaciji zadužena za pljačku državne imovine. Javljaju nam se branitelji koji s djecom žive kao podstanari, a s kojima Anka Nikšić ne želi niti razgovarati. Ta ista Anka Nikšić daje Ciganima kuće, u jednom slučaju i 9 mjeseci prije nego su uopće predali zahtjev. Na području Otočca je u zadnje dvije godine sve kuće predala Ciganima. Sada su to, policijski dokazano, baze u koje dolaze Cigani sa svih krajeva Hrvatske krećući u pljačkaške pohode po Lici. Mito ili županova politika? Vjerujem da će misterija uskoro biti i službeno riješena.

I na kraju nezaobilazni „Capo di tutti capi“ Milan Jurković sa svojim suludim potezima, lažima i degutantnim podilaženjima. Zaokupljen uništavanjem svega pozitivnog prepuštajući narodu da se davi u blatu u koje ga je on uvalio.

Zanimljivo je da voditelj županijskog državnog odvjetništva nije član vladajuće stranke. Pročelnica Ureda ministarstva za regionalni razvoj je član SDP-a, a samo župan je član HDZ-a. Što još osim „Baje“ povezuje vrh ličke zločinačke piramide Milana Jurkovića, Pavu Rukavinu i Anku Nikšić? Osim što su dobro raspoređeni tako da imaju sve pod kontrolom, svi su bili aktivni članovi KPJ. I tada svi na mjestima koja se nisu dobivala bez Komiteta i UDBE. Prebacili su se na vrijeme u nove strukture i kao tajno bratstvo međusobno se štiteći i ucjenjujući, jedni drugima su pomagali i pomažu. Spremni učiniti bilo što - samo da ostanu i opstanu. Svi provjereni mrzitelji Hrvatske s političkim pedigreom.

A što Jurkovića, Rukavinu i Nikšićku razlikuje od famoznog „Baje“ i već spomenutih četnika? I četnici i „Bajo“ su ipak „djelovali“ u interesu svoga naroda za razliku od „naših“ izdajnika čija je djelatnost godinama usmjerena protiv interesa i sigurnosti hrvatskih građana, a dugoročno i protiv sigurnosti RH. Projekt „Lika – hrvatsko Kosovo“ je svakim danom sve izgledniji, a da se to ne dogodi, Lici može pomoći samo kritička svijest o katastrofi koja joj prijeti i USKOK da tu udbaško-cigansku zločinačku organizaciju smjesti na mjesto koje je zaslužila.

Koalicija SDP i skupine-manjine koja „šverca, dila i puca...“

2011-02-13T14:01:00.000-08:00

U jeku razapinjanja HDZ-a na križ zbog crnih fondova prilično nezapaženo prolazi događaj koji zaslužuje puno više pažnje. U jednom trenutku je SDP-ova tajnica i rukovoditeljica poslova volontera SDP-a u stožeru 9. izborne jedinice sportskim rječnikom ničim izazvana, zabila svojoj stranci autogol. Što je mlada Helena Novak učinila? Na Facebooku je iznijela svoje osobne stavove o Šiptarima. I što je tu izazvalo Ranka Ostojića da mladu i naivnu Helenu skine sa svih dužnosti i stavi pred „sud partije“ objašnjavajući to dubokoumnom mišlju: „pastu ne možete vratiti u tubu“. Umjesto da već zbunjenu Helenu i javnost poštedi meditacija na temu, koja jebena pasta i tuba, mogao je to reći puno jednostavnije i diskretno „Helena, ne pljuj u teću iz koje jedeš“. I da se vratim na početak da prokomentiram Heleninu izjavu samo da bih dokazao da Ostojić laže i da za tako drastičan potez nema niti jedan zakonski ili opravdani razlog.

Helena je Albance s Kosova nazvala Šiptarima. Još je izjavila kako su Šiptari, „sve samo ne pošteni, vrijedni i dobri“ jer „varaju, lažu, švercaju, dilaju, pucaju, obračunavaju se na svoj način“. A što za „Šiptar“ kaže netko tko se u to razumije? Recimo enciklopedije, npr. Wikipedija: Šiptar je slovenizirani oblik albanskog etnosa Shqiptar (Šćiptar), odnosno Shqipëtar (Šćipetar), kojim Albanci sami sebe nazivaju. Znači da Helena nije upotrijebila uvredljiv izraz već izraz kojim oni sami sebe nazivaju, pa prema tome to nije mogao biti razlog za takvu reakciju SDP-a. To što švercaju, dilaju, pucaju, obračunavaju se na svoj način je ipak „osnovna djelatnost“ narkomafije, a jedna poštena djevojka nije ih ni mogla drugačije doživjeti. Ostojićeva lavina bedastoća koja se obrušila na Helenu Novak ima za cilj odvući pažnju javnosti od već spomenute droge. Svi znamo za „balkansku rutu“, ali malo tko zna da nju nisu organizirali ni Turci ni Albanci već komunističke tajne službe u borbi protiv strateškog neprijatelja na zapadu, a drže je i danas. Preko Balkana ide 70% heroina za Europu. Jedan krak ide preko Bugarske pa preko Rumunjske ili Srbije, a završava u Češkoj odakle ide na zapad. Drugi ide preko Hrvatske, a putove droge i u Češkoj i u Hrvatskoj čuvaju i s narkomafijom surađuju stranke nasljednice komunističkih partija - SDP i ČSSD. Ima li za to boljeg dokaza od činjenice da se u Hrvatskoj godišnje u prosjeku zapljeni šaljivih 60 kg heroina što nije niti 1,5 promila heroina koji prolazi kroz Hrvatsku. Transporte i prodaju danas dobrim djelom čuva Ostojić preko svoga kadra. Splitsko područje je s obzirom na ogroman Ostojićev i Bajićev utjecaj na DO, sud i policiju postalo prava utvrda narkomafije. Čak i samu drogu na području Splita i djelu zagrebačkog područja drži glavni Ostojićev operativac Ante Belak (bivši 12 godišnji načelnik splitske krim policije) sa Jakovom Grubišićem (bivšim načelnikom za organizirani kriminal) i skupinom vjernih „milicajaca“ zaštićenih grupom djelatnika I PP u Splitu na čelu sa zamjenikom načelnika krim policije Zoranom Petričevićem.
„Balkanska ruta“ je glavni izvor SDP-ovih tajnih fondova a SDP-ov Barišić je Ranko Ostojić.

I samom je Ostojiću u članku pobjegla čudna misao odnosno priznanje, citat: „...sama činjenica da je to rekla onemogućila bi nam normalno funkcioniranje, jer je 'nasrnula' na Ustavom zaštićenu skupinu - manjinu“. Prekrasno. I laiku je jasno da mišljenje jedne djevojke Helene Novak s kojim bi se sigurno složilo i 90 % Hrvata nije moglo ničim ugroziti normalno funkcioniranje stranke, ali skretanje pozornosti na švercanje i dilanje droge moglo je. Samo Ostojićev strah da ugrozi svoje crne fondove može biti opravdanje da privatna razmišljanja Helene Novak u jednom trenutku nazove „stajalištima“ dovede pred „sud partije“ i izbaci iz SDP-a. Šteta što nas Ostojić nije zabavio pokušavajući nam objasniti s kojim programskim i političkim stajalištima SDP-a je Helenino mišljenje u suprotnosti. Zanimljivo je kako se SDP između tajnice koja je samo iznijela svoje mišljenje i Ustavom zaštićene skupine – manjine koja „šverca, dila i puca“, otvoreno štiteći partnere odlučio obračunati s „mišljenjem“. Slučaj je posebno zanimljiv i šteta što nije ozbiljnije shvaćen jer ukazuje na dvije bitne stvari vezano za SDP.

Prvo, nakon ovakvog obračuna SDP sa svojom članicom možemo samo pretpostaviti kako će se obračunavati s neistomišljenicima ili protivnicima ako kojim slučajem dođu na vlast.

Drugo, ako sada Ustavom zaštićene skupina – manjina koja „šverca, dila i puca“ ima toliki utjecaj na rad SDP bojim se i pomisliti kako će taj utjecaj koristiti ako SDP dođe na vlast.

Internacionala zločina

2010-10-17T02:06:00.000-07:00

„Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug, mafija kreće u napad, naprijed uz druga je drug...“

Milanović s češkim socijaldemokratima

Prag, 20.05.2010.

Krajem svibnja je predsjednik SDP-a Zoran Milanović, na poziv lidera Češke socijaldemokratske stranke Jiříja Paroubeka, posjetio Češku kako bi dao podršku češkim socijaldemokratima na predstojećim parlamentarnim izborima. Prilikom posjete je, kako navode hrvatski mediji, predsjednik SDP-a Zoran Milanović sudjelovao, kao jedan od govornika, na predizbornim skupovima čeških socijaldemokrata u mjestima Teplice, Bilina i Duchov, a u svom je govoru okupljenima izrazio potporu i želju za pobjedom socijaldemokracije na nadolazećim izborima u Češkoj...

I zašto ja sada pišem o tome? Šta ima normalnije od posjete i podrške lidera hrvatskih socijaldemokrata lideru čeških socijaldemokrata? Šta ima čudno u izjavi Zorana Milanovića, citat: „Istaknuo je da su SDP i ČSSD dvije prijateljske i partnerske stranke koje dijele jednake sustave vrijednosti i načela“.

Ništa, osim što su u vrijeme posjete Zorana Milanovića Češkoj, Jiří Paroubek lider čeških socijaldemokrata i njegov „asistent“ Petr Benda u Hrvatskoj službeno bili pod istragom USKOK-a prema Nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KN-DO-1402/06 od 31.03.2008.godine. .

Nalog je izdat zbog kaznenih djela iz čl. 21 st.1 t. 6, što znaći da su zbog podmetanja bombe u Splitu osumnjičeni za kazneno djelo počinjeno djelovanjem grupe ili zločinačke organizacije, a kazneno djelo je počinjeno na području dviju ili više država ili je značajan dio njegovog pripremanja ili planiranja izvršen u drugoj državi. A u državu u kojoj je napad bombom isplaniran i dogovoren, u Teplicama najjačoj bazi za podršku međunarodnom terorizmu i prodaji narkotika koju 15 godina stvara ČSSD, dolazi lider SDP-a Zoran Milanović i organizatorima tog terorističkog čina izvedenog u Hrvatskoj daje podršku kao i stranci na koju sam još 2005. godine radeći kao savjetnik za medunarodni terorizam drugopozicioniranog dužnosnika BIS-a za sjever Češke ukazivao i slagao na hrpu dokaze o povezanosti na medunarodni terorizam, slanje droge na zapad, naručena ubojstva.... Za stranku koja je još 2005. godine svaki mjesec, prema provjerenim podacima osiguravala prolaz 1200 – 1400 kg droge, Zoran Milanović izjavljuje da su „SDP i ČSSD dvije prijateljske i partnerske stranke koje dijele jednake sustave vrijednosti i načela“. Zoran Milanović, lutak kojega je inače teško shvatiti ozbiljno, u Teplicama je ipak govorio istinu. Sustave vrijednosti i načela DB i StB koje i dan danas vode te stranke svi znamo iz vremena kada je njihovo djelovanje ipak bilo u interesu ideologije. Nakon „quasi demokratskih promjena“ taj komunistički talog je zadržao pozicije moći, a teroristi i trgovci drogom su od sredstva za borbu sa strateškim neprijateljem na zapadu, postali nerazdvojivi partneri. „Bliski prijatelji i partneri“ Zorana Milanovića su me 26 mjeseci držali u nezakonitom pritvoru samo da ne bih moga svjedočiti o njihovim zločinima. Kada sam ipak uspio iz čelije osigurati svjedočenje nakon što sam ih na prvom optužio za trgovinu drogom i tri ubojstva, navodeći niz imena i podataka predložio sam da za slijedeće svjedočenje napravim shemu češke mafije s imenima, odnosima i načinom djelovanja. Dan pred posjetom moje obitelji i dva dana pred novo svjedočenje, u Splitu pred vratima moga stana je eksplodirala bomba. U kaznenoj prijavi za bombu sam naveo pet imena koji su u tome sudjelovali kao organizatori, te materijalne dokaze za druga kaznena djela. Ako krene istraga nudim dokaze i imena ljudi koji su bombu podmetnuli, a koji su direktno povezani s Petrom Bendom, čovjekom na slici s Zoranom Milanovićem.

I na kraju članka: „Ovim posjetom i potporom češkim socijaldemokratima, predsjednik SDP-a Zoran Milanović i predsjednik Češke socijaldemokratske stranke Jiří Paroubek, učvrstili su međusobne bliske odnose dviju stranaka“. Dva lutka na koncu potvrdili su suradnju i bliske odnose dviju mafija. Pa kako da se onda u Splitu pokrene istraga makar se radilo i o terorizmu kada je Državni odvjetnik Mladen Bajić kadar „bliske stranke“. Kako da se pokrene istraga kada je Ranko Ostojić bliski suradnik Zorana Milanovića, prvi čovjek saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost bio u Splitu načelnik Policijske uprave, a ravnatelj policije od 2001. do 2004. godine. Zajedno s bliskim suradnikom i prijateljem, 12 godišnjim načelnikom krim policije Antom Belakom odanim članom „bliske stranke“ još uvjek vladaju svojim kadrovima u splitskoj policiji i otvoreno štite i najteži kriminal. Koristeći godinama svoje položaje organizirali su mrežu doušnika za prikupljanje kompromitirajućeg materijala kojim godinama ucjenama drže u šaci splitsko pravosuđe i politiku.

I sada, na jednoj strani dokazi, a na drugoj strani kadrovi „bliske i prijateljske stranke“ pa nije ni čudo da četiri godine od podnešene prijave, dvije godine od naloga USKOK-u za pokretanje istrage sve stoji na mjestu. Teško odbaciti, a ne smije se započeti.

ČSSD mafija podmeće bombu u Hrvatskoj pod zaštitom SDP-a „partnerske stranke s kojom dijele jednake sustave vrijednosti i načela“.

A s tim kadrovima i s tim bliskim i prijateljskim strankama bi nam sada Zoran Milanović osigurao pravnu državu...

I za kraj, ovo je čovjek kojemu Zoran Milanović odlazi u Češku davati podršku. Siguran sam da im jezik nije predstavljaoproblem dok su dogovarali kako izigrati hrvatski zakon, javnost i zaustaviti istragu u Splitu.